Pozna jesen

Naučiti pažljivo druge slušati dok pričaju danas je jako teško, nemoguće ili ponekad mislimo da nemamo strpljenja?
Vještina slušanja, nazovimo to tako, uči se korak po korak, ali šta ako u datom trenutku odustanemo od želje za slušanje, već pratimo samo govor tijela?
Kiša je padala, prava pozna jesen, onako mračno vani, a opet ne toliko hladno, ali ne toliko i lijepo da se ostane u stanu zatvorenom u četri zida.
Odlučih se spremiti i laganim korakom krenuti vani, zamišljajući gdje već pijem kafu, ali taj dan je puno bolje izgledao od obične kafe ili šetnje do kafića. Iznenada, kao grom iz vedra neba pojavio se on. Čovjek kojeg je srce ubilo već davno, koji nema sretno doba, a uvijek nasmijen i spreman za dobro druženje.
Naša kafa planirala se nekoliko mjeseci, a sada je već tu, sjedimo jedno pored drugoga i razgovaramo sasvim slučajno. Uvijek sam mogla razgovarati s njim o raznim temama, čak i žaleći se na svoje probleme i život.
Poznavao je igru riječi, svaka njegova izgovorena riječ imala je veliki smiraj u mojoj duši, sve dok se riječi nisu pretovorile u pokrete.
Ko je on, ko sam zapravo ja? Šta smo mi? Teška je to definicija, teško je slušati biće koje ima pogrešan pravac u životu, koji se razlikuje od moga, a opet, opet je tu i kada mi ide dobro i kada stvari  krenu u pogrešnom trenutku. Kada svi odu, nestanu polako, okrenem se iza sebe on je tu. I onda shvatiš da samo jedne ruke znaju pružiti zagrljaj, i da te na kraju čeka samo jedan osmijeh.
Shvatiš da nije teško učiti i boriti se sa olujom, da nije teško slušati bilo kakvu priču dok je u vazduhu jaka strast privlačnosti gdje se nadaš da nikada neće prestati? Pa šta ako nikada ne prestane, pa šta ako se cijeloga života budem borila sa iluzijom, pa šta ako sam prihvatila naše družanje, naše ludilo i na kraju naš svijet koji je samo nama poznat?Odogovr je jednostavan, ništa. Koliko se borimo čitav život, na kraju sve polako nestane ili ostane iza nas. Trenutak je jedini spas, to niko ne može ukrasti niti promijeniti. Eto, tako je moja popodnevna kafa u kišnim danima pomogla da shvatim da mi je ovo ili ipak on trebao. Zagrlio me snažno, skupio se oko mene i čuvao daleko od ostalih.