Ponekad uzmem tablete za spavanje, ponekad za buđenje, ma svakog dana sve isto- ništa..
Inače ništa ne radim, pijem tablete i preživljavam.
Pristajem nekada čitati dobre knjige pa ublažim bol misleći kako mi je neka knjiga bliska i onda shvatim to kao moj uspjeh.
Oči su mi postale crvene od plača, a pogled je toliko bistar, jer to su jedine promjene kod mene, baš mi je stalo do mene, a i ove promjene su pravi dokaz toga.
Mozaik moga života je samo mrak u noći, kada ostane samo jedan izgovor i šapat.
Postoji jedan čovjek kovrđave kose, pa mi koža bude hrapava kada se njega sjetim, a voda na usta, a između nas milion prozora različitih boja, pa bih opet mogla opisivati te noći.
Biti beskrajno umoran od plača, pa postati hladan i prazan nije toliko ni loše.
Baš takav kada postaneš ne moraš nikome ništa objašnjavati, već sve samo strpaš u jednu riječ ''ššššš''- tišinu.
Osjećam se sama, osjećam se kao glupi čamac koji je bez jedra, bez mora, vesla i imena.
U mojim grudima probudila se ptica, raširila je krila i zauvijek otišla, onako sretna i vesela, a još uvijek živa.
Pravo je čudo kada si umoran od propuštanja, a plašiš se krenuti dalje, pa sam sebi govoriš kako možeš koračati i da ništa više ne boli.
Opet, ta jedna tableta liječi sve, zaspim i probudim se, ili možda prespavam život- oh ...
Samo trnje bez mirisa je ostalo, da li znaš da voliš? Kako se to voli, šta je to?
Svi imaju u glavi, a nemaju u duši, pa onda nešto otkrijem što bi moglo i moj život dovesti u opasnost.
Lijepo mi je da čeznem za njim, nepoznat bol postane poslije tablete, pa mislim kako ću se vratiti u stare godine, a ni ove ne živim.
I da želim uzvratiti životu na isti način, zagrlila bih drvo, onako snažno.
Zaboravila bih sve luke, proklela bih slobodu i uvijek bila sama.
Zapamtite jedno, ako želite da plačete stalno, onda samo glasno pričajte, a i osmijeh može pomoći, jer sve su to biseri koji čiste dušu.
Ja sada poslije ove tablete, letim visoko i posmatram gavrana koji vidi sve lijepo u meni.
Nema komentara:
Objavi komentar