2- zagrljaj
3- iskrenost
Ih, kakvi su ovo sastojci za lijep i siguran život? Pa, ne loši, samo malo iskreni i realni?
Ljubaznost je uvijek u modi i nikada neće isfurati.
Nema tog recepta, nema tu velika filozofije ili naučne fantastike jednostavno je do osobe.
Zar je toliko teško i bolno pokloniti svakome insanu osmijeh i biti iskren, a i ljubazan?
Zar boli, jer je puno? Pa šta ako nas pojedine osobe i ne vole, mrze, preziru, ne podnose naš uspjeh, nas, našu sreću? Mi sa osmijehom smo najjači, najbolje i najsigurnije podnosimo sve i svaku oluju, zbog toga i osmijeh je poklon, a nekada i veliki dar osobi, nekada je to najmanje što možemo uraditi, ali svakako i najljepši iskreni ljudski gest.
Duša će da drhti, a najveća je nagrada koju mi možemo dobiti vidjeti osmijeh na licu drugoga čovjeka i znati da smo dan ispunili uspješno i zadovoljno.
Ne boli, nije teško, vrijedno je i trebamo često, pa čak i uvijek to raditi.
Mi svoj čitav život nekako živimo.
Živimo misleći kako smo u predhodnom bili nesretni, tužni ili možda živjeli onako čisto bezveze bez sreće.
Ovaj trenutni pun je izazova, boli i one male, sreće koja je kao leptir- nikako da je zgrabimo i čuvamo za sebe, a ništa nije sigurno, osim trenutka.
Koliko želim zagrljaj da se nekada ugušim u rijeci suza.
Koliko želim vidjeti pružene ruke, koliko želim vidjeti iskrenu, čistu ljubav- prijateljsku ili onu možda drugu.
Zagrljaj nikada nikoga nije ostavio, on je iskren, on kada podari emociju zauvijek živi u našim tijelima.
Ne grle svake ruke isto, niti iskreno, ni snažno, a još manje sigurno, a svima nam treba.
Iskrenost kao da više ne postoji, gubi se i ne ostavlja tragove, a zagrljaj koji traje i kada prođe onda je to sasvim dovoljna snaga da čovjek krene dalje ka nekoj blentvoj sreći.
Grli čvrsto osobe koje ti znače, grli i one koje ne poznaješ možda nauče, možda prepoznaju i upoznaju napokon tu vrstu ljubavi i sreće.
Zaista, toliko je malo potrebno da nekada mislimo da je preveliko i da mi to ne možemo.
Zagrljaj može da sledi krv i pomogne čovjeku da oživi, da se vrati u svoj stvarni život i upozna svaku njegovu ljepotu, zagrljaj liječi zato pokušaj koristi ovaj recept!
Ljeto, život, more, sunce i nada u meni koja živi uvijek je tiha, ali iskrena.
Ako ne pokušaš nikada nećeš znati, ako govoriš istinu lako ćeš biti zaboravljen, a današnja iskrenost je na nivou smetljišta.
Ljudi je rijetko koriste, zaboravljaju i odbacuju- odbacuju polako kao kad nešto izmiče kontroli kroz naše prste.
Snagu koju krijemo od drugih ili živimo svoju laž onako kako znamo ili moramo, ne znači da smo uvijek iskreni, a šta je sa onim pokvarenim ljudima koji nam oči zatvaraju misleći i pretvarajući se da su kao mi?
Vjerujem ljudima još uvijek, vjerujem u onu iskrenu, čistu kao suza iskrenost, koja uvijek pokaže rezultat sranja gdje shvati čovjek da se mora paziti koga da pusti u svoj život i kako uopšte da vjeruje?
Iskrenost može promijeniti život. Ako si iskren, a nekome smeta jednostavno će otići i napustit tvoj život, na sreću, a ako je prihvati i uzvrati iskrenost vrijedno je čuvanje živaca i snage za svaki naredni dan koji nas čeka.
Samo ne smijemo nikada dozvoliti da osmijeh, zagrljaj i iskrenost završe na smetljištu zbog površnih ljudi.
Ne budi idiot. Lijepa'li je sreća,istina nije skupa, a zagrljaj je jeftin i najljepši poklon, istraži i živi srećno. :)
Nema komentara:
Objavi komentar