Staza duše

Staza duše prati svako putovanje života. 
Rijetko pronalazim smisao za stvari koje radim, preživim svako stoljeće pa umrem nekoliko puta, a opet sve tako traje i pronalazim nešto što je između nas, nešto kao što su- riječi. 
Ipak, ako i pogriješim u pronalaženju pa, samo sam čovjek.

Bolesnik koji tiho šapuće

U mojoj glavi veći je nered nego u sobi, možda je to neka tjelesna bol koja pokreće krik, a možda ipak trebam zalupiti ormar uspomena?
Nemam šta pametno reći o uspomenama, ali prvo što mi pada na pamet jesu baš pristojne riječi koje barem na kratko opisuju uspomene koje šetaju i prave zbrku u mojoj glavi : ''odlazite, odvratne ste, nemate ni srca ni plemenitosti''. 

Mrziš li me?

Njegove riječi ocrtavaju vječnost, riječi koje su kao putovanja nekog pjesnika, uvijek.
Njegove riječi su kao put moga morala i svijesti koja vodi ka nekoj nježnosti, a milion razloga nas razdvaja, a živimo zajedno, a opet jedno bez drugoga. Vrijedno je?

Gladni života

Razmišljanje dugo traje, a tako malo je riječi ostalo.
Da li previše boli napravi glupog čovjeka u životu? Skoro, nekada i bude tako, pa budemo mrtvi tražeći se po strpljenju koje traje kao godišnje doba ili gram strasti.

Snovi u koferima

Luda sam za tišinom.
I idemo opet sve ispočetka, glupa željo.
Imamo svi takve želje- neostvarene, ali to su prepreke koje bole.

Život za početnike

Moglo bi se mnogo toga pisati i ispričati o životu. 
Život sa knjigama, život skitnice i život za početnike. 
Nisam se još odlučila pisati o tome, ali jedino o čemu mogu pisati jeste možda enciklopedija osjećanja.
Ne znam, ali smatram da je to moja apoteka i da su to beskrajna osjećanja bez ravnodušnosti i buke.

Slovo ''S'' od straha

Kada me strah želim da spavam- baš tada spasim dušu od panike.
Ali, znam da će doći to jutro kada ću ustati, stati čvrsto na noge i pobijediti strah.
Samo će ostati slovo ''S'' od straha.

Tableta za preživljavanje

Hodam noću dok se ne umorim. Slažem slagalice u glavi, pa ih rasturam i onda opet sve ispočetka.
Ponekad uzmem tablete za spavanje, ponekad za buđenje, ma svakog dana sve isto- ništa..

Glas u tišini

Samo da mi je da gledam u drugi zid, osjetim drugi miris i da nisam nikome bliska, po mjeri nekog živog mrtvaca.
Drhtaj je bio samo moj, ljubih te u slogovima kao u dubini mora.

Upitnik u vazduhu

Shvatiš da moraš biti spreman na određena odricanja pa čak i  samoga sebe kako bi ponovo pokušao vjerovati nekome. I shvatiš da riječ ''forever'' u principu ništa ne znači, ona je samo obična riječ.