Snovi u koferima

Luda sam za tišinom.
I idemo opet sve ispočetka, glupa željo.
Imamo svi takve želje- neostvarene, ali to su prepreke koje bole.

Nisam tužna, jer ostalo je sve tvoje u meni, pripadaš odavno meni.
Ostali su tvoji dodiri u mojoj duši, srcu i gdje vječito živiš u mojoj glavi i nikada da se iseliš.
I ja sam te ostala željna, onako malo ludo, ćutljivo, nadajući se da te imam, da ćeš mi nekada u potpunosti pripadati.
I onda se upitam, da li će ovi tragovi zauvijek u meni živjeti? Ako si ih već ostavio, onda ne želim da odeš.
Više ne objašnjavam ljudima, nije toliko pametno, nemam pojma zašto, ali fališ mi.
I ja sam tu s tobom, a opet nikada dalje, pa kažem da se neću osvrtati, ali samo kažem...
Puno je suza bilo u mome životu, znam čekaju me opet, a ja te nisam  nikada čuvala.
Pripadao si svima, a ja? Ja sam pila vino i bila na nekom čudnom mjestu, gdje se pjevaju one...One malo tužne pjesme, znaš već...
Tišina je bila, i opet bih smišljala kako da te ljubim i slušam tišinu, ostala sam gladna takve tišine.
Sakrijem se i želim još jednom da ti šapućem na uho najljepše riječi dok se ludost nije pomračila.
Danas, stignemo do nas i vjerujem da negdje u nekome vremenu postojimo, ali ovo trenutno vrijeme nas ne štedi.
Riječi su moje najljepše igračke, i kad zažmirim svaki put su mi iste slike pred očima i oni naši najljepši trenuci.
I onda opet dodir njegovog tijela bio je moj odgovor na sve, pa bih rekla : '' evo me, opet tebi pripadam''.
Šta će od mene ostati kada me vrijeme napusti i možda nestane kao ti, a lijepo su mi rekli da se snovi samo nalaze u koferima i ne stignu nigdje, ostanu sami, zatvoreni i skupljaju prašinu čekajući i tako umru mladi, gdje ostave iza sebe svijet zablude.
Ja imam tebe, imam razlog i dovoljno mi je za sreću, a oni, mrvice male vole da tumače. I jeste, ostala sam te željna....